Brindisi
| Brindisi | |
|---|---|
 |
 |
| Regija: | Apulija |
| Pokrajina: | Brindisi (BR) |
| Koordinate: | 40°38′N 17°52′E / 40.633°N 17.867°E |
| Visina: | 13 m[1] |
| Površina: | 333,3 km2[1] |
| Stanovništvo: | 81 181[2] (1. siječnja 2026.) |
| Poštanski broj: | 72100 |
| Pozivni broj: | 0831 |
| ISTAT-broj: | 074001 |
| Svetac zaštitnik: | Sveti Lovro Brindisijski i Sveti Teodor Amasijski |
  Brindisi Brindisi na zemljovidu Italije |
|
| Službena stranica: | Brindisi |
Brindisi (grčki: Brentèsion ili Vrindhision, latinski: Brundisium) je glavni grad i administrativno središte istoimene pokrajine Brindisi u regiji Apuliji (Puglia) s 91.800 stanovnika; smještena na obali Jadranskog mora, 110 km jugoistočno od Barija.
Brindisi je industrijsko i trgovačko središte s razvijenom kemijskom i prehrambenom industrijom, te proizvodnjom vina. Brindisi je važna talijanska luka za putnički promet s Grčkom i Bliskim Istokom, a ima i zračnu luku. Sjedište nadbiskupije.
Legendarni osnivač grada je grčki mitološki junak Diomed. Postoje teorije da je prije dolaska Rimljana je na tom mjestu postojalo ilirsko naselje. Rimljani su osvojili prostor grada 267. pr. Kr. i razvili grad Brundisium koji je postao jedan od glavnih rimskih pomorskih i trgovačkih centara i glavna veza Rima s Grčkom. Od Rima do Brundisiuma je vodila jedna od najvažnijih rimskih cesta Via Appia. Stanovnici grada su imali rimsko građansko pravo. Smatra se da je Brundisium imao oko 100,000 stanovnika. U njemu je umro rimski pjesnik Vergilije. U Brindisiju je 38. pr. Kr. sklopljen mir između Marka Antonija i Oktavijana.
Nakon pada Rimskog Carstva su grad osvojili Ostrogoti. U 6. st. ga je obnovio Bizant, a 675. god. ponovo razorili Langobardi. Od 836. – 868. godine su Saraceni osnovali naselje u blizini grada. Kasnije su grad vratili Bizantinci, a 1071. su ga osvojili Normani i postao je dio Napuljskog Kraljevstva. Grad je bio dio Napuljskog Kraljevstva do ujedinjenja Italije u 18. st, iako je jedno vrijeme njim upravljala Venecija, Španjolska i Austrija.
Teško je razoren u potresu 1456. godine. Nakon otvaranja Sueskog kanala (1869.) postaje polazištem za promet s Indijom i Dalekim istokom. U I. svjetskom ratu postaje i vonjo pomorsko uporište, te je svoj vojni značaj zadržao do danas.
Brindisi se nalazi na krajnjem jugoistoku Apeninskog poluotoka, točnije na malom poluotoku između Jadranskog mora i Jonskog mora. Nalazi se u blizini Otrantskih vrata, te je najbliži Albaniji i Grčkoj od svih većih talijanskih gradova. Zbog toga Brindisi ima vrlo povoljno prometno značenje. Iz grada polaze trajektne veze prema Grčkoj. To je najvažnija prometna veza Grčke s Italijom i zapadnom Europom.
Reljef je nizinski (Salentinska nizina). U središtu grada postoji zaljev u kojem je smještena luka. Grad je poznat po vinogradarstvu i proizvodnji vina. Veći gradovi u okolici su Bari (također značajna luka), Lecce i Taranto.
Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 81 181. Djeca i mladi činili su 14,3 %, a starije osobe 26,4 % stanovništva.[3]
| Popis stanovništva | ||
|---|---|---|
| Godina | Br. stan. | ±% |
| 1861. | 9137 | — |
| 1871. | 13 552 | +48,3 % |
| 1881. | 16 618 | +22,6 % |
| 1901. | 23 106 | +39,0 % |
| 1911. | 25 692 | +11,2 % |
| 1921. | 35 440 | +37,9 % |
| 1931. | 39 885 | +12,5 % |
| 1936. | 41 699 | +4,5 % |
| 1951. | 58 313 | +39,8 % |
| 1961. | 70 657 | +21,2 % |
| 1971. | 81 893 | +15,9 % |
| 1981. | 89 786 | +9,6 % |
| 1991. | 95 383 | +6,2 % |
| 2001. | 89 081 | −6,6 % |
| 2011. | 88 812 | −0,3 % |
| 2021. | 83 317 | −6,2 % |
| Izvori: [4][5] | ||
Najzastupljeniji su bili državljani sljedećih zemalja (po mjestu rođenja): Italija (77 647 – 95,5 %), Albanija (450 – 0,6 %), …[6]
Najvažnija je tvrđava (Castello Svevo ili Castello Grande) koju je sagradio njemački car Fridrik II. Postoji i tvrđava Forte a Mare koja se nalazi na malom poluotoku na ulazu u luku. Postoje rimski stupovi koji su simbol grada. Označavali su početak ceste Via Appia koja je vodila do Rima. U gradu postoje mnoge crkve.
- 1 2 Classificazioni statistiche – anno 2026. www.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 21. veljače 2026. Pristupljeno 27. veljače 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
- ↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. svibnja 2025. Pristupljeno 15. ožujka 2026.
- ↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)